Omladinska mreza BiH
Grin FB           Grin FB
OMBiH               ORC
Pocetna Historijat Bilten O nama Clanice mreze
 
SIVA HLADNA MASA, Mirela Biković – Literatura kao UTOPIJA?

Koordinatorica kampanje za povrat pisane riječi među mlade u Tuzli: Literatura kao UTOPIJA?, Mirela Biković, je na završnoj aktivnosti „Veče vaše priče“ koja se također organizovala u sklopu kampanje za povrat pisane riječi bila „bačena u vatru“, te pred mnogobrojom publikom i uz zvuke akustične gitare imala priliku da predstavi svoju pisanu riječ:

SivaHladnaMasa

Dođe tako vrijeme u životu kada se ni od kuda samo nađete ispred velikog zida, slijepa ulica, ispred vas samo zid. Teorijski ga možemo srušiti, jedino pitanje koje se postavlja je da li je vrijedno?
Ono što smo godinama tražili se možda baš nalazi upravo iza tog zida, a možda i ne? Kako da znamo da li je velika ogromna masa betona vrijedna naše emocije kojom je rušimo, da li znamo odrediti kada je trenutak za rušenje svih blokada, a kada je vrijeme za rikverc. Okrenuti leđa bez obzira na sve što nas veže i pobjeci glavom bez obzira u drugu ulicu rušiti neki novi zid, možda mekši, a možda još zahtjevniji. Nemojte me shvatiti pogrešno, ne kažem da je lako naći svoj novi zid, jer čak i dolazak do zida je put pun prepreka, razočarenja, čak i sreće se tu nađe da bi se na kraju ponovo samo našli ispred zida. Postavlja se pitanje kako voliti zid? Da li ustvari volimo tu sivu hladnu masu ili volimo ono što mislimo da nas čeka iza njega. A šta ako ne postoji iza? Možda je zid zapravo sve što imamo i jedino što možemo učiniti je oblikovati ga. Koliko mi oblikujemo njega, toliko i on nas, a da to ni ne osjetimo. Polako, nesvjesno postajemo dio njega, više se ne nalazimo u slijepoj ulici, postajemo slijepa ulica, u koju neko treći može ući i samo zalutati, nešto kao usputna stanica, jer nikada ne postane dio naše slijepe ulice, jedino što može vidjeti je da već imamo svoje nešto, imamo svoj zid, volimo ga, stapamo se s njim, a on postaje višak koji nikada ne postaje naš zid. Višak koji sam išeta iz našega života, onako kako je suvišno i ušetao . Ne žalimo za tim, prestajemo osjećati potrebu, jer smo već pronašli svoje sivilo i svoje drugo.
Ja imam svoj zid.

-Da se prisjetimo projekat je bio zamišljen kao kampanja za povrat pisanje riječi među mlade u Tuzli, pod nazivom "Literatura kao UTOPIJA?" i kao takav je bio namjenjen mladim osobama od 15 do 30godina. Učesnici su kroz prvi dio projekta naučili kako osloboditi emocije, pružili smo im mogućnost da razvijaju svoje mišljenje, rješavajući probleme, donoseći odluke i stvarujući uspješnu komunikaciju, jer se današnje kritičko mišljenje svelo na "copy-paste" tehniku tuđih tekstova i mišljenja. Drugi dio im je kroz rad sa uspješnim domaćim književnicima omogućio da savladaju tehniku izražavanja kroz pisanje, gdje je kreativnost jedan od ciljeva sa idejom da pomogne razvoju talenata mladih. Na završnoj aktivnosti pod nazivom „Veče vaše priče“ svi učesnici su imali priliku da u ugodnoj atmosferi prigušenog svijetla i uz zvuke akustične gitare predstave svoj književni rad ostatku grupe i pozvanoj publici, trenerima i domaćim već ostvarenim književnicima. Implementacija projekta je bila važna zbog mladih koji se sve više zatvaraju u sebe, te im je kroz ovu vrstu kampanje pružena priliku za socijalizaciju, podsticanje kreativnosti, sa ciljem stvaranja kritičkog razmišljanja, te rješavanje problema modernog načina života.

 

 

 

Anna Lindh

Omladinski resursni centar


Insight on Conflict

 

    KULT BiH   SEEmotion
             
GEC Bosnia   PRONI Brcko   Transparency International   XY asocijacija
             
             
Omladinska mreža Bosne i Hercegovine - Youth network of Bosnia and Herzegovina - Омладинска мрежа Босне и Херцеговине